Ljetopis Pepea Matuljanina: Alpski bedem
.
Zahvaćen neopisivom ponosom što sam konačno izvukao vlastito dupe iz stolice i otkrio svoj prahistorijski nagon suživota sa prirodom, ali i egotripom koji me puca i goni u samohvalu, imali ste prilike čitati o mojim novim putešestvijama i gledati moja (i mog vjernog suputnika Denisa) poziranja u prirodi. Dakako da je počelo sve kao dobra zezancija nakon čega je prešlo u ufuravanje u Rendžere (priznajte Rendžer puno bolje zvuči od Šumara) da bi preraslo u sram zbog nepoznavanja rodnog kraja pa do istinske želje za ispravkom i popunjavanje rupe u znanju o kraju u kojemu živim.
Slijedom gore navedenih okolnosti, u subotu sam popunio jednu veću rupu i naučio ponešto o misteriji koja je vladala 30tih godina prošlog stoljeća u Riječkom zaleđu . Dakako da ovo sve može zvučati kao izgovor da vas još jednom udavim slikama svojih putešestvija, no s obzirom na afinitete ljudi koji se okupljaju na ovim stranicama pa samim time ukoliko se spomene vojna tehnologija ili povijesna ratna zbivanja (Srdo i Uljki, tišina tamo, Staljin nije zaslužio Nobelovu za mir 😉 ) mislim da je naslov dovoljno zaškakljao znatiželju da nastavite čitati.
Upoznajte se sa “Alpskim bedemom”
