Dvije dame u najboljim godinama su se odlucile da izadu u “zivot”, naravno bez svojih muzeva. Otisle su na veceru i nakon dobre klope i zabave (olajavanja) prekomjerno su se nalile te su se u dobrim jutarnjim satima uputile doma.
Na putu do kuce im je dosla jaka nuzda pa su, kako ne bi svjetlile u mraku sa svojim guzama, otisle i sakrile se na obliznje groblje pokraj kojeg su prolazile. Po napravljenoj nuzdi su se dosjetile da nemaju toaletnog papira.
Jedna od njih se dosjeti – svuce tangice i njima se obrise pa ih baci u kos od smeca.
Druga je imala jako lijepe i ljubljene svilene gacice, pa ih spremi ciste u torbicu, a s obliznjeg vjenca otrga dio te se tako obrise. Nakon toga su otisle doma.
Drugo jutro razgovaraju njihovi muzevi:
“Znas, ja cu poludjeti, moja zena je dosla doma tek rano ujutro, mrtva pijana i bez tangica” – kaze prvi.
“Nije to nista” – kaze drugi – “Moja zena se takoder vratila doma rano jutro, mrtva pijana i bez gacica, a iz guzice joj je virio komad trake s natpisom: Nikada te necemo zaboraviti. Petar, Ivan i NK Rijeka”
