Dugo sam jučer nakon poraza razmišljao o razlozima istog, i nakon X sati nisam se puno maknuo od prvog zaključka, a ta je da su bili bolji… Konstantno se spominje “zašto smo mijenjali taktiku”, poanta je u tome da nismo… Gro mečeva koje smo dobili, dobili smo probojem kroz sredinu, dok je sredina Zagrebčake bila ili nebranjena, ili slabo branjena. Ovaj put je bila jako dobro začepljena…
Obrazloženje:
Prva runda:
Standardni početak, po nas jako dobar, ubili smo im oba skauta, i counterali arty, u startu velika prednost… Oni su čvrsto ostajali iza, dalje od artija, dalje od svega, na otprilike 8 minuta do kraja smo krenuli naprijed, lagano, nije čak ni izgledalo tako loše u početku, ali smo dobili po nosu.. .Ekipa u gradu nalijeće na hulldownane t32jke, i biva potpuno razbijena, a prsli smo i mi po sredini, do kraja smo održali tie… jedva, ali održali. U jednom trenutku nije čak tako loše ni izgledalo, ali vrana umjesto da ubije IS3, nesretko pogađa mene koji sam izletio opaliti po navedenom nakon što je on opalio, i umjesto -1 njima, događa se obrnuto -1 nama, Vrana se morao povući, moby ostaje sam, i kurac… Svejedno, tie. Ostaje opcija “što bi bilo kad bi bilo”, odnosno da nismo uopće kretali, već čekali njih, možda bi ih i nabili… Kako nam se dva putra desilo da smo propustili dobivenu partiju zbog isteka vremena, i nisam htio dozvoliti da se to dogodi… Krenuli smo, no ovoga puta je protinik bio puno čvršći…
Runda druga:
Početak obilježen velikom greškom, ne šaljemo skauta (niti Uljanova o čemu sam razmišljao prije samog početka) u Jadranku Kosor, i događa se kurac, skaut i teškaš osvijetljavaju mene koji kratim poljanu da bih čim prije zauzeo poziciju na sredini zagrebačke, dobivam dva attija i 105icu u glavu i laku noćm, moby odsječen na na 30 posto, srdo odsječen i na 30 posto, jedva ubijamo drugog skauta, i za veliko finale, Srdo dinga T32 koji je bio na 50 posto, i ostatak je pitanje vremena… Protivnicu 4 minute prije kraja kreću vrlo organizirano i metu nas… Čista i glatka pobjeda protivnika koji nas je taktički potpuno nadigrao u ovoj rundi….
Runda treća
Jedan Tie, jedan poraz… jako teška situacija, u slučaju jpš jednog tiea, šanse za prolaz su minimalne, i odlučujem probati proboj onoga što se ispostavilo kao ključna točka, sredina zagrebačke. Valjda je svima jadno da je napad kroz grad s “lošije” strane nemoguć, ostaje što, poljana i sredina…. Komentari “trebali smo ih po malo grickat s artijima” jednostavno ne stoje, niti jednom se nisu dali navući, držali su poziciju, i jedino što smo mogli probati, jest proboj. Da nismo bili opako nadigrani u drugoj, mogli smo baš čekti njih do sudnjeg dana. Preuzimamo inicijativu, Krle sam traži dozvolu za dolazak na F6 od kuda može pucati na ekipu koja čuva sredinu zagrebačke, kreće loše, gubimo 2-6, no u jednom trenutku ih probijamo, dolazimo na 6-6, i ponovo sitni kurac, Achen se slučajno zaglavljuje, T32 ostaje na 8 posto,a ja od achena ne mogu pucati, i mega kurac, tim 1 dobiva po repu, ja probijam stranu, ali kako niš ne čuva flank dobivam i od bočno, i pod naprijed, i gubimo partiju…
GG čestitke protivnicima…
Konstantno sam mudrovao što smo mogli odigrati drugačije, u čemu smo pogriješili i nisam pametan izvući zaključak. Prva velika greška prije početka samog turnira je očekivanje nekakve borbe u gradu, koja se praktično niti jednom nije dogodila (u četfrtfinalu je ista bila produkt našeg guranja), imali smo praktično 5 tenkova cijelo vrijeme na mjestu kamo su trebala biti dva, čak i kad smo ih prebacili na poljanu (u zadnjoj) smo imali sranje, jer nitko nije bio uigran, niti je znao što, kamo kako i gdje se postaviti…
Rezime svega jest, u prvom ozbiljnom pokušaju smo ušli među četiri najbolje EU ekipe što je po meni ogroman uspjeh koji nitko nije očekivao, kako poljaci, tako ni mi sami. Izgubili smo od poljaka koj zajedno igraju dugo, i kojih je u klanu preko 60; možemo tražiti razloge u krivoj strategiji, u izmjenama, u ovome ili onome, ali ja stvarno mislim da smo izgubili jer su jednostavno bili bolji i iskusniji…
Fakat bih pohvalio cijeli tim, ali baš svih, od skauta, artiljerije, TD-jaca i teškaša… pa i rezervi, koje su uvijek bile tu, spremne uskočiti, i ama baš nitko nije njurgao… Aachen, Paranoja i Uljanov su se jako dobro integrirali u ekipu, i ako se ikad za takvo što odlučite, vrata klana su vam širom otvorena. Isto naravno vrijedi i za ostatak iz “rezervi”…
Kroz par mjeseci kreću Clan Warsi, na koje će se trebati pripremiti, i koji će biti nešto potpuno drugačije. Ako sam dobro shvatio, LSD-ovaca već sada ima 16-18, predlažem barem jednom tjedno čoporativno treniranje… Fakat će nam trebat za buduće zajedničke nastupe u ovom ili onom aranžmanu…
Eto, toliko
