Za sinocnji fijasko uopce nije kriva ova igra. Jest da je igra puna bugova,da nervira to sta pogines 100 puta da bi ubio neprijatelja,itd…al krivi smo iskljucivo MI; pocevsi od Pepica “Jastreba” do onog zadnjeg. Problem je sta smo mi prevelike budaletine za tako nesto napravit. Vec prije sluzbenog pocetka akcije se dalo naslutit sta ce bit,a bilo je to ovako:
Ekipa se skuplja na mapi tj. u bazi. Odjedamput pocinje se pucat jedni na druge, netko za zoljom raznese zgradu, tenkovi T-90 (ja,veseli i moby) voze street race po pisti (doslovno) dok ih Ganic gadja sa strane , Njonjo izvodi nekakve lupinge, sa Mi-24, 3 metra iznad zemlje,a Pepe ko drugarica u vrticu trci za nama i smiruje nas.
Uglavnom,nakon sat vremena pocinje akcija.
Izvidjaci krecu prvi i nitko ne smije krenut dok oni ne daju znak,obiljeze mjesta na mapi,bla bla.
Veseli i ja smo dobili ulogu izvidjaca . Lezimo u travi na 500 metara od sela,sa dalekozorom pratimo kretanje enemya.. Odjedamput cuje se vozilo koje prolazi pokraj nas. Stisnuli se mi,jer mislimo da je to enemy,kad ono nas MHQ prolazi i ide negdje. Naravno enemy ga primjeti i pocinje kaos. Kasnije, Veseli i ja puzemo prema selu,kad ono ispred nas NJONJO stoji ko drug Tito i puca prema enemyu. U biti, ja i Veseli koji smo izvidjaci i trebamo biti vrh klina koji napada, bili smo uglavnom zadnji. Svi su bili ispred nas.
Bilo je brdo situacija takvih i moram priznati dobro sam se nasmijao ,a istovremeno i nazivcirao. Nije kriva igra nego smo mi svi neorganizirane budale i djeca.
๐
