Ne zelim polijevati rakiju po rani, ali po meni je igra prekompleksna i previse simulacija, a premalo “igra” za opustit se i imat “moć” ubit neprijatelja bez previse muke. Zato mi nije sjela ni prvi put kad sam je probao, radje cu igrati UT i ubiti nekog tu i tamo (recimo bar 10 u 10 minuta) nego igrati ArmU 2 sata i nikog ne ubiti, a poginuti 100 puta.
Igra je tu da se igramo, opustimo, zajebavamo, a ne da glumimo neunistivi squad Ri051 ArmA2 boraca prva satnija treći bataljun.
Pepić je mozda zabrijao za simulaciju, ali kako se dade naslutiti, vecina ljudi nije spremna za simulaciju, vec traze arkadu kao sto je bila armija ili kao sto su tenkovi.
Trci pucaj skoci ubij. Eventualno se sakrij.
