Pisem ovaj post posto po drugi put jer se moby prozvao cenzorom i pobrisao ga.
Na zalost nisam vise u stanju afekta da bih mogao istim rijecima sve ponovo napisati, ali….
Pun kurac mi je natezanja oko nevaznih stvari. Pun kurac mi je izdrkavanja sa svih strana oko crtica, oko pizdarija zbog kojiih sam ja nervozan bez potrebe i da me zena pita sto mi je i zasto se ljutim. Pun kurac mi je natezanja oko svake jebene stvari, i sto je jos tuznije, sto je stvar banalnija to je natezanje vece. Ne zelim vise o crticama niti raspravljati.
Zasto ne raspravljamo o mecevima. Zasto se moram uvijek ispricavati ljudima izmisljajuci razno razne hardverske probleme kao isprike na nedolaske na meceve. Zasto moram vristati da se clanarina plati, zasto moram prijetiti razno raznim sankcijama ne bi li vas potakao na odgovorno razmisljanje ( cast izuzetcima). Meni to u zivotu ne treba.
I onda dodje moby i pobrise moj post. Moby koji je nije u stanju percipirati moju recenicu kao figurativnu recenicu. Tko moze shvatiti “ako netko jos spomene crticu zabit cu mu saku u glavu” kao stvarnu prijetnju. Zar netko sa iole zdravim razmisljanjem i shvacanjem svijeta oko sebe, a kamoli netko tko me poznaje i tko igra gotovo svaki dan sa mnom moze uopce pomisliti da bih ja takvu prijetnju pokusao pretvoriti u stvarnost. Moby koji ce ovo shvatiti kao atak na njegovo ja, sigurno ce krenuti sa samosazaljenjem i monolozima tipa :” Ako sam ja problem onda cu ja otici, jer samo se mene napada”. Ti jesi pokrenuo lavinu koja je stvorila ovaj klan, ali isto tako kroz sve ove godine najmanje si ucestvovao u odrzavanju tog istog klana. Ne mogu dokuciti otkuda si uzeo za pravo samovoljno cenzurirati necije misljenje. Jebe mi se za crticu, ali sada vise nije stvar crtice nego tvog vjecnog kontriranja, kojeg se ne ustrucavas cak ni kada je stvar prihvacena apsolutne vecine.
Zao mi je moby, ti si moj jako dobar frend i gotovo da nema stvari koju ja za tebe ne bih ucinio u RL i najvjerovatnije ce tako biti do kraja mog zivota, ali vjeruj mi vise ne zelim u nikakve polemike ili nekakve projekte ulaziti sa tobom. Danas sam bio, zapravo se jos uvijek borim sa razmisljanjima da li da napustim klan ili ne. Vjerovatno sam jos uvijek u afektu i znam da ne razmisljam objektivno, al ga jebi mene uvijek srce vodi kroz zivot pa tako je i sad.
A sad se idem ohladiti sto vise mogu i vidjeti kako cu razmisljai o svemu ovome sutra nakon ponovnog citanja